~Mrvice~

~Mrvice~

22. новембар 2017.

~Život ne treba biti život koji nam se dogodio,već roman koji smo sami stvorili~

Georg Philipp Friedrich Freiherr von Hardenberg




Ostavljajući iza sebe bolničke prostorije sa tvojim djetetom je veoma uzbudljivo, ali zahtjeva mnogo snage, energije i živaca, i prosto sve se dešava u isto vrijeme. Iako je ovo trenutak da slaviš, jer napokon tvoja mrvica je dovoljno zdrava da ide kući sa tobom, znam da se plašiš zbog činjenice da dijete iz sigurnog okruženja gde je stalno pod nadzorom ljekara i medicinskih sestara, odlazi u prostor gdje će ga danonoćno samo gledati te uplašene oči i milovati drhtave ruke oca i majke.

Donosim u ovom tekstu par sugestija, koje mogu da ti pomognu i olakšaju tu, nazovimo je tranziciju...

~Priprema za polazak kući~

Ako je tvoja beba rođena prerano, postoji nekoliko uslova koji se moraju ispuniti da biste imali pravo da idete kući; 

-dobijanje na težini,
-dijete je u stanju da održi svoju tjelesnu temperaturu,
-dijete je prihvatilo način hranjenja od majke (dojenje ili flašica)
-minimalna težina itd.

Prije samog otpusta iz bolnice, medicinski tim koji te pratio tokom boravka, će ti saopštiti plan zaštite za tebe i tvoje dijete, kao i posebne detalje kako reagovati u vanrednim situacijama i kako djetetu pomoći u njima. Naučićete te da prepoznaš  nutritivne potrebe svog djeteta, sve što se tiče osnovnih potreba, odnosno spavanja, jela i rasporeda neophodnih  medicinskih pretraga, kao i sve ostalo što je potrebno da znaš. 

Zapamti, ako si zbunjena zbog nečega ili želiš da saznaš više o tome, pitaj, bez ustručavanja.

Po samom izlasku iz bolnice, raspitaj se o izboru pedijatra za tvoje dijete, upoznaj se sa njim i uspostavi dobar odnos, tako što ćeš kopirati svu medicinsku dokumentaciju i informisati ih za posebnu pažnju, to je tvoje pravo. Ovo posebno napominjem za djecu rođenu u zimskim terminima, jer ordinacije su tada prepune virusnih infekcija. Pokušajte da dogovorite dolazak, odnosno samo prolazak kroz čekaonicu...

Takođe, prikupi svu dokumentaciju koja se odnosi na djetetovo zdravlje, u nekoj svojoj datoteci koja će ti uvijek biti pri ruci (npr lista lijekova; rezultati testova; lične napomene; brojeve ljekara i specijalista...). Ova datoteka će te sigurno spasiti u trenutku kad ti bude potrebno.

~Dolazak kući~

Pomoć porodice ili prijatelja će vam koristiti u velikoj mjeri, posebno tokom prvih nekoliko dana kod kuće, a ovo se posebno odnosi ako imate već dijete, jer se ono tada najčešće osjeća zanemareno.  Takođe, ukoliko si možete priušiti dolazak  medicinske sestre, uradite to, pogotovo ako vam je ovo prvo dijete, jednostavno kako biste si povećali povjerenje da sve što radite je ispravno. 

Boravak zatvoren u kući bez ikakvih posjetilaca ili izlazaka na vazduh, poprilično je stresan, kako za tebe, tako i za tvoje dijete.  Međutim, s pravom osjećaš nervozu. Ali, možeš postaviti osnovna pravila, kao što je pranje ruku prije ulaska u prostoriju gdje je dijete,  nema posjete ako je neko bolestan, zabranjeno pušenje, čak je poželjno i mjenjanje garderobe ako je neko pušač (ovo nije preuveličavanje). Svakome treba naglasiti, da je veoma važno da se zadrži sigurnost doma za bezbjednost  djeteta, odnosno mirno i čisto okruženje.

Takođe, želim posebno da skrenem pažnju, mame...ne dozvolite da se osjećate usamljeno,  pokušaj da ostaneš u kontaktu sa prijateljima preko društvenih mreža, telefonskih poziva, e-mailova, sve što možeš da zamisliš.... A vi, porodico, prijatelji kolege..ohrabrujte ih svojim kontaktom. Znaj da ova trauma što  prolaziš uzima veliki fizički i emocionalni danak, jer ovdje postoji širok spektar emocija tokom ovih prvih mjeseci, mnoge hormonalne promene, ali i postporođajne depresije, jer  san o savršeno donešenoj bebi na vrijeme se nije ostvario...ali hoće, vjeruj da hoće. Priušti sebi  dovoljno odmora, jedi dobro, ali i umjereno vježbaj. Traži podršku i ohrabrenje od ljekara, medicinskih sestara, roditelja ili grupe za podršku koji su to već prošli i imaju iskustva, i u potpunosti možeš uživati u sretnoj etapi tvog života. 

Pitanje koje ćeš sebi postaviti dosta puta jeste kada pozvati doktora? Ako misliš da nešto nije u redu ili imaš pitanje, pozovi doktora. Postoje mnogi drugi resursi gdje ćeš tražiti odgovore na svoja pitanja,  ali većina njih nemaju ljekarsku diplomu i ne znaju tvoje dijete. Trebalo bi da, dodatno, bez razmišljanja, pozoveš doktora ako primjetš da  dijete ima požutjelu kožu ili oči, temperaturu, probleme sa disanje,, teško se probudi, tragove krvi u bljuckanju ili stolici, ili ima napad.
Ispričaću anegdotu sa Viktorom..dešavalo se da tokom spavanja ima svojevrsne napade, gdje mu se tresu nogice i ruke...ja sam to snimala i prvom prilikom pokazala doktorici, koja mi je rekla "pa on samo piški u snu"...






Iskoristite ove mirne nedelje zajedno da uživate u kontaktu koža na kožu, takođe poznato kao kengur njega. U toploj prostoriji, svom djetetu stavi samo pelenu, a zatim na grudi, tako da njegovo uho bude na tvom srcu. Istraživanja pokazuju da  kengur njega može poboljšati vezivanje  roditelja i djeteta, a svakako poboljšati njegovo zdravlje. 

Mi smo tu za vas, u bilo koje vrijeme...






19. новембар 2017.

ZA NJU



Život je ogrnuo plašt u teškom ruhu,
a tuga, nemir i strah su našli dom u tvom duhu.
Taj osjećaj da je tvoj san nedovršen,
znaj da ipak vrijeme čini da shvatiš da je savršen.

Sve što ti je potrebno tada, 
jeste samo tvoja molitva i nada.
I...vjeruj u životna čuda,
 jer su ona oko nas svuda.

Svaka suza tvoja neka bude radosna 
i duša ponosna, 
jer Mrvica tvoja je ipak čudesna i zanosna.

Znaj da joj je stalno potreban tvoj dodir,
jer samo on može da otklonI njen nemir.
Tvoje pjesme i rime,
i s usana tvojih izgovoreno njeno ime.

Mrvice, 
ponos majke bićeš,
njenu hrabrost svojom gradićeš.
A za sve njene suze, dani sreće dolaze. 




Jelena Glišić, novembar 2017. godine






18. новембар 2017.

"Mrvice" dokaz napretka, rada i volje medicinskog osoblja

17.11. Svjetski dan prijevremeno rođene djece

Tradicionalno kao i prethodnih godina, posjetili smo Univerzitetsko klinički centar u Banjoj Luci i naše divne ljekare, sestre...ali i sve druge divne ljude, koji, ja mogu slobodno reći da su jedni od rijetkih ljudi koji ovo sve rade sa srcem.

Prosto je rijetkost danas naći srčanog čovjeka, koji svoj posao radi sa potpunom odgovornošću, bez imalo sujete i traženja dodatne motivacija.
Njima je juče dovoljna motivacija bila osmijeh naših Mrvica...

Ne želim da naglašavam ono što smo kao Udruženje postigli, za samo godinu dana postojanja, jer dovoljan mi je samo osmijeh majki koje smo juče vidjele. 

Takav pozitivan duh, osmijeh..nada iz njihovih pogleda mi je sve rekla. Osjetila sam da smo im potrebni, da im naša podrška mnogo znači...da im naše iskustvo sve govori...da im sigurni koraci naše djece ulivaju sigurnost i da naše pozitivne vibracije dolaze do njih. Sigurna sam u to i to opravdava naše postojanje.

Juče sam ušla na Odjeljenje Intenzivne njege, u pratnji naše dugodišnje podrške, dr Vesne Novaković, bez koje mnogo stvari ne bi bilo moguće izvesti... Miris inkubatora me je odmah omamio, donio je pregršt uspomena te poslednji atom snage koji sam čuvala za to, prosto je nestao, otišao je u tu davnu 2013-tu. Pogled prema toj sobi nisam mogla uputiti, prosto ne. 

No, želim samo samo da uputim par riječi o sobi za izdajanje...tad, te već pomenute 2013-te godine, to je bila prostorija u koju sam ulazila na svaka tri sata kako bih svom djetetu podarila tu dragocjenu tečnost. Neudobne narandžaste stolice, iskrzan i poprilično visok sto, gajbica sa staklenim Vitaminka bocama od ispijenog soka nekog sretnog i zdravog djeteta... I par fotografija Katarine Joldžić, koje sam stalno i stalno gledala i govorila sebi...biće dobro, mora da bude dobro i ne može da ne bude tako.

Danas je ta soba, zahvaljući Udruženju i ELTA-KABEL kao donatoru opremanja, dobila svoj novi izgled. Dobila je boje, vesele boje koje odišu srećom i mame osmijehe i nadu. 

A ja se ovim putem obavezujem...riješićemo se i tih staklenih boca sa malim otvorom, da svaka dragocjena kap uđe i da nijedna suza ne kapne zbog onog mlaza koji je otišao tamo gdje mu nije namjena. Obećavam.









22. децембар 2016.

Problemi sa vidom

~Ovaj post je namjenjen za svakoga ko je upravo saznao da će njegovo dijete trebati nositi naočare~

Saznanje da postoje problemi sa vidom je zaista teška stvar. Osjećaj uznemirenosti, zabrinutosti i krivice i kasnije ljutnje na samog sebe upravo zbog toga.
Problemi sa vidom su skoro uvijek rezultat genetike, prirodne varijacije ili prijevremenog porođaja. Drugim riječima, nije tvoja krivica. Uopšte. Mnogi roditelji se osećaju krivim, da nisu primijetili dovoljno rano, ili da bi mogli biti na neki način odgovorni za probleme sa vidom njihove djece. 

~Trebamo shvatiti da na ovom svijetu već postoji dovoljno krivice, i u tom slučaju pokušati se osloboditi iste~

Znaci se mogu veoma teško uhvatiti, pogotovo sa malom djecom koja još nisu, ili tek postaje verbalno aktivni.  Oni nikada ne primjete bilo kakvu razliku u tome kako vide, tako da je mala vjerovatnost da se žale na to.
Pronalaženje ljekara je, bar kod nas mukotrpan posao. Na osnovu našeg iskustva, nakon istraživanja i posjeta, odlučili smo se za doktora Vojčića (starijeg), koji nam je nakon prve posjete ulio povjerenje i pokazao očiglednu ljubav prema svom poslu.  Prilikom prve posjete, pripremite dijete razgovorom da će pregled trajati određeno vrijeme, možda ne bi bilo loše da ponesete igračke, uz savjet da sa vama ide i još jedna osoba, koja će zabavljati dijete dok se vi budete fokusirali na dobijanje informacija od ljekara. 
Djetetu se šire zjenice, u ordinaciji, na svakih pola sata...na osnovu pregleda istih, testiranje može da počne. Viktoru je bilo poprilično zanimljivo, doktor mu je bio interesantan, što je veoma bitno za ovu prvu posjetu i dobijanje tačnosti nalaza. 

~A vi u sebi konstantno ponavljajte da znate da radite pravu stvar za njih, da im pomognete da razviju dobar vid~


Nakon dobijanja dioptrije, te suočavanja sa problemom, kreće potraga za okvirima...Ukoliko je u pitanju prijevremeno rođeno dijete, te inače njihova sitna konstitucija lica, ovo može biti problematično. Raspitajte se u različitim specijalizovanim radnjama, da saznate kakav izbor imaju, i kakvo je njihovo iskustvo sa uklapanjem okvira prema ovim malim licima. Biće tu mnogo usklađivanja, no svakako budite sigurni u pravi izbor okvira za vaše dijete. 

~Osnovni pokazatelj, bolje reći trik da vaše dijete dobro vidi sa naočalama je, ostavite ih preko noći na jednom mjestu, ukoliko odmah nakon buđenja ide da ih traži, kao sada Viktor, to je to~

Znate da je svako dijete drugačije, neki će odmah sa oduševljenjem prihvatiti, dok s drugi bore i zubima i noktima mjesecima. 

Problem sa Viktorovim vidom je kratkovidnost na oba oka, -1,75 i -2, u ovom trenutku nismo sigurni da je to uzrokovano njegovim preranim rođenja ili samo slučajnost. Ono što je nas iznenadilo je njegovo potpuno prihvatanje realnosti. 
Primjer okvira sa silikonskim završecima, mnogo korisna stvar da dijete ne može tako lako da ih skine
(ovakve Viktor ima)


SPECIJALISTIČKA OFTALMOLOŠKA ORDINACIJA DR DOBRIJEVIĆ




Takođe, velika zahvalnost za stpljenje, pristojnost i normalnu komunikaciju osoblja oftamološke ordinacije Luxoptic. 




14. март 2016.

Herojski III rođendan

Sa osmijesima i srećom dočakasmo i taj 14.3.2016., njegov pobjednički treći rođendan. Ovaj put smo baš nekako ponosni i osmijeh krasi naša lica. Po tradiciji smo posjetili Odjeljenje Intenzivne njege u Banjoj Luci i našu dr Novaković te drage i vesele sestre, da zajedno s njima obilježimo ovaj dan. Zahvaljujući njihovom predanom radu i iskrenoj borbi, Viktor je jedno sretno i zadovoljno dijete, a i mi s njim. Njih nikada ne smijemo zaboraviti, jer ja to neću dozvoliti....






I u skladu s ovim, moram da kopiram jednu poruku, od jedne divne prijateljice, velike podrške:

Kad DIV slavi DIVan dan, nije to samo neki običan rodjendan. Preture se neke bolne emocije po glavi, ali kako se svećice množe, tako se sve više pobede talože. Pobedo naša, srećan ti treći rodjendan! Ljube te tetke i žele da junački oduvaš trojku, a DIVovskoj mami šaljemo DIVovski poljubac!


Viktor; 14.3.2016., 3 godine; 13 kg i 90 cm visine, mala pričalica, veliki istraživač i ogromna maza.

29. новембар 2015.

Divovska generacija

Dva heroja su se opet srela i opet dokazala njihove pobjede u bitkama samo njima znanim. Sa stidljivim pogledima i opreznim prilaženjem, druženje se nastavlja.
Ovaj put sa rečenicama,suptilinim dodirivanjem i nježnim osmjesima. Svaki put me oduševe...a Ivanina mama i ja samo ih posmatramo, negdje u dubini duše sa sjećanjima na njihove bitke, na dane agonije i straha, na trenutke tuge i plača...i ne pričamo, to ostaje u nama.

Sada se smijemo njihovim rječima, njihovim djelima...njihovim mimikama. Sve ono što neko možda i ne primjeti, što je nekome sasvim normalno, nama nije...nikako nije. 

Viktor i Ivana sada imaju 2 godine i osam mjeseci....








17. новембар 2015.

17.11.2015 Svjetski dan naših heroja

Danas je naš dan, danas je dan naših heroja, naših pobjeda. Danas svima pokazujemo da naša vjera i nada pobjeđuje, da naši heroji su mali divovi.
Viktor danas ima 2 godine i 8 mjeseci, zdrav, veseo i radoznao dječak, koji nas svaki dan opominje da je nemoguće moguće, da vjerujemo i da se ne predajemo.
On je moj superheroj!!!


13. март 2015.

Herojski drugi rođendan

Posjetili smo Odjeljenje Intenzivne njege povodom Viktorovog (14.3.2015.) II rođendana, herojskog drugog...Viktor je danas sa svoje dvije godine zdrav, veseo, radoznao i nemiran dječak, sa potpuno odgovarajućom motorikom za svoju dob.
Hvala ovim svim divnim ljudima što su tu za ove naše heroje...
...onda i sad...











16. новембар 2014.

Obilježavamo Svjetski dan prijevremeno rođene djece
...sa prvim čarapicama...
~simbolom ovoga dana~

~Viktor; 25+3 i 770 grama; rođen 14.03.2013.godine~