Vjerovanje

Kao što obećah javljam se sa informacijama, no ne znam šta bih napisala...

U suštini sam ljuta i bijesna, ali ne znam na koga i imam li pravo!? 

Jednostavno nemaju iskustva sa ovim malim i nezrelim bićima, ne znaju kako da im se postave, kako da ih posmatraju....ne postoje ni referentne vrijednosti (kod nas...kada bi se neko malo više bavio možda bi i saznao)...

Statistike govore da se djece ispod 1000 grama, znači sa ekstremno malom težinom rodi oko 7 na godinu(KC Banja Luka), koliko ih preživi ne znam...

Za fizijatra nemam šta da napišem, na pregledu smo bili u Zavodu M. Zotović, određene su nam vježbe i rehabilitacija te će tek nakon toga da utvrde stanje...definitvno ne znaju kako se prematurusi ponašaju, kako da ih posmatraju, da li da prate korigovane mjesece ili nešto drugo....

Od sljedeće sedmice nas dvoje krećemo na terapije i vježbe sa nadom da će prava i stručna osoba biti zadužena za njega. Vrijeme će pokazati.

Viktor od rođenja ima odstupanja u hormonskim nalazima nadbubrežne žlijezde...ali pošto je ekstremno nezreo, naravno referentne vrijednosti ne postoje i ne znamo da li  će mu postaviti dijagnozu (o kojoj ću kasnije pisati) ili ne...

Opet smo upućeni za Beograd kod Dr Dragana Zdravkovića, specijaliste za ovakve probleme i iskreno se nadam da ćemo dobiti dobre savjete, upute i terapije.

Veoma je teško naći se u ovakvoj poziciji, ključni faktor u odlučivanju smo moj suprug i ja. Stalno se preispitujemo da li dobre odluke donosimo, koga da poslušamo i koga da ignorišemo. Kako da se borimo sa papirologijom i na koji način prebroditi ovo sve...

Preostaje nam samo opet strpljenje i vjera u naše dijete...