~Mrvice~

~Mrvice~

09. јул 2013.

Prva hospitalizacija

Susret sa prvom povišenom temperaturom i trenutna hospitalizacija...Imam osjećaj da se nikada neću moći opustiti i da ću svakodnevno biti pod pritiskom i čudnim osjećajem.
Kod povišene temperature nedonoščeta nemate šta razmišljati i pokušavati skidati raznim medikamentima, već se odmah morate spakovati i pravac bolnica i detaljne pretrage. Ovo je zbilja jako stresno i nikada ne znate o čemu se radi.
Viktor je upravo prošao i izborio se sa prvom infekcijom, u pitanju je bila urinarna infekcija i hospitalizacija od 5 dana. Nakon samo malo više od mjesec dana boravka kući on se opet morao susresti da iglama, bockanjem, silnim antibioticima i medicinskim osobljem....a i ja zajedno s njim. 24 sata sam ga držala sa rukice da ne bi slučajno otkinuo braunilu koja mu je bila zakačena na glavi putem koje je primao infuziju(jer mi je sestra rekla "ne dao Bog da ju skine", a znate kako te riječi jednoj majci odzvanjaju)...Odahnula sam kada je sestra premjestila istu na desnu ruku...
Opet sam ogorčena odnosom medicinskog osoblja...najviše kod toga što ti ništa ne govore, ne daju ti pristup nalazima..moraš da "ih loviš" po hodnicima i tada opet ništa ne znaš...Sve rečeno u šiframa i frazama da te totalno zbune i ostaneš bez riječi...Svjesna sam činjenice da jedino oni mogu mom djetetu pomoći, ali dajte malo humanosti prema roditelju koji svom djetetu želi pružiti najbolju moguću skrb(uzevši u obzir kolika sredstva izdvajamo)...
Sutra krećemo put Beograda, na još jedan oftamološki pregled ali i...
Pregled ili kontrola ili vađenje nalaza ili nešto treće na Institutu za majku i dijete u Beogradu. Namjerno sam ovo napisala jer ne znam šta sutra trebamo i gdje trebamo i koga da tražimo. Znači na nama je da se pojavimo sa djetetom u ovom stanju i kažemo "evo mi se pojavili"....iako nam doktori govore "zvali smo, dogovorili smo, treba vam ovakva uputnica, pa onakva, pa ovi papiri, pa oni papiri"....sve rečeno a ništa razumljivo.
Uglavnom mi smo izgubljeni u vremenu i prostoru....i najviše bih voljela kada bi roditelju dali odriješene ruke da sam organizuje i dogovori preglede, ali ne...





1 коментар:

  1. Анониман09. јул 2013. 11:32

    Sta ste sve prosli i sta cete da prodjete cinice vas svakim danom jace kao prodicu i tebe ka pojedinca. Ali sve ce se zavrsiti, sve se jednom zavrsi, a kada sve bude gotovo uzivacete kao pobjednici u svojoj sreci i snazi. Zelim vam svu srecu ovog svijeta!

    ОдговориИзбриши