Strah

Opet se pojavila nova verzija čudnovatog straha koji me neprestano prati protekla 4 mjeseca. Dovoljna je neka nova riječ, neka nova gesta čak i potpunog stranca da se strah pojavi...Ovaj put to je prosta rečenica "izvući će se on"...Rečeno u ovom vremenskom obliku budi nove strepnje i strahove, jer se taman počneš navikavati i prihvatati stanje "izvukao se"...kad opet paf...padneš poput tek kupljenog sladoleda nespretnom djetetu.

Jednostavno ljudi kod nas vole da zapitkuju, iako te prvi a možda i poslednji put vide u životu...

Pitam se, a zašto da objašnjavam da je moje dijete tako sičućno, a ima 4 mjeseca i da posmatram te njihove sažaljeničko-začuđene poglede...da li da budem gruba i samo se okrenem (ovu nedoumicu još nisam razriješila)...i stvorila sam si paranoju od ljudi...Šetnja mi se pretvorila samo u poznatom okruženju gdje svi moju priču dobro znaju i pitanja ne postavljaju, a pogledi im lutaju negdje drugdje jer je moja priča ispričana već nekoliko puta...

Ne želim poglede, ne želim pitanja o tome da li moje dijete ima neki zdravstveni problem...ne želim začuđene poglede kad izvadim dijete iz kolica da ga smirim...Paranoja ili ne...ali strah je opet prisutan.

Vrijeme će učiniti svoje...

4 mjeseca i 5 dana i 3490 grama