~Mrvice~

~Mrvice~

25. октобар 2013.

14. октобар 2013.

VII mjesec

Danas nam je sedmi mjesec, lijep i sunčan dan, iako je jesen uveliko započela. 
Šteta, ali zadnje lijepe dane ove godine ne možemo koristiti šetnjom jer još uvijek nismo u potpunosti ozdravili, a mama je inače veliki paničar...
Pisala sam da smo bolovali prvi bronhiolistis, trajalo je oko desetak dana uz promjene terapija, inhalacije, lijekove alternativne medicine i završilo se...no padom imuniteta došla je urinarna infekcija, hm...druga po redu. No brzom reakcijom sredili smo to, ali smo opet na antibiotiku. Iskreno, najveći strah me je od dejstva antibiotika, ali šta sad da radimo osim da se zdravo hranimo i pokušamo ojačati imunitet.
Uskoro očekujemo Synagis profilaksu...za koju sam se jako obradovala što ćemo primiti, u suštini pomaže u odbrani respiratornog trakta od infekcija. A obradovala sam se iz razloga jer ovaj vid terapije jaakooooo mnogo košta i nije namjenjen svoj nedonoščadi kao u svijetu, nažalost.
Upravo se vratismo sa kontrole i imamo 5750 grama....Klopamo Novalac 2, razne slatke i malo manje slane kašice...




I ovim putem pozivam sve roditelje naših malih heroja da nam se pridruže u grupi na zvaničnoj Facebook stranici, gdje možemo razmjenjivati iskustva, pružiti jedni drugima pomoć i družiti se...

"Naši heroji" - Grupa roditelja prijevremeno rođene djece Republike Srpske 


01. октобар 2013.

Sezona virusa je počela

Mnogo se trudimo da održimo zdravlje svog djeteta, uzevši u obzir da je sezona gripe, prehlade i ostalih nedaća uveliko počela, hm, ponekad ovo doživljavam kao posao. Mnogo je bitno izolovati ga od svih nosioca moguće zaraze i "zabraniti" prilaske svima koji znaju da su to možda oni. Definitivno sam odlučila da ga ove zime, odnosno ove sezone ne želim izlagati vanjskim uticajima, druženjima i sličnim situacijama, dok njegov krhak imuno sistem ne ojača. Izolacija, ma kako ko to shvatio, razumio ili doživio.
Ali i pored svih ovih predostrožnosti katkad ne uspijemo i to nas samo opet podsjeti koliko je naše dijete osjetljivo i opet nas vraća u onu proživljenu noćnu moru zvanu inkubator i intezivna njega. Opet osjetim onaj grč u stomaku dok obilazim doktore, inhalacije i  želju da što prije ozdravi.
I opet po ko zna koji put javlja se krivica, gdje smo pogriješili.
Greška u mislima...tu smo gdje smo i idemo dalje. 
Trenutno smo na terapiji antibioticima i inhalacijama u kućnim uslovima, što je uveliko pozitivino jer ga ne izlažem mogućim novim zarazama. Samo se nadamo da ćemo veoma brzo na neki način izbaciti taj grozan sekret iz njegovih pluća...

Viktor, 6,5 mjeseci, 5490 grama

Do sljedećeg javljanja sa lijepim vijestima....