~Mrvice~

~Mrvice~

16. новембар 2014.

Obilježavamo Svjetski dan prijevremeno rođene djece
...sa prvim čarapicama...
~simbolom ovoga dana~

~Viktor; 25+3 i 770 grama; rođen 14.03.2013.godine~




10. септембар 2014.

Junački koraci

Ima li veće sreće i radosti vidjevši prve samostalne korake svog pobjednika...
Viktor
18 mjeseci hronološke dobi




31. август 2014.

Povjerenje u vakcine?

Ponekad se pitam da li pretjerujem sa strepnjom, ali ja povjerenje u vakcine nemam, pogotovo sa našim sistemom i narušavanjem istog uvozom trovalentnih vakcina, koje daleko kaskaju za savremenim sredstvima za imunizaciju. Viktor je dosad primio samo dvije petovalentne, narušenim zdravstvenim stanjom u protekloj godini on nije mogao da primi sve vakcine po kalendaru imunizacije. I šta sad, trebao bi primiti ovu trovalentnu?! Koja sama po sebi može izazvati više štete nego koristi. 
Da, ja sam jedan od roditelja koji bih rado izdvojila cifru koja kog je potrebna da dijete, sa narušenim imuno sistemom primi petovalentnu vakcinu, ali ko da mu da? 
Pošto Viktor spada u grupu djece sa povećanim rizikom, usljed respiratornih smetnji, dobili smo savjet da obavezno primi Prevenar, konjugovanu vakcinu protiv respiratornih bolesti koje uzrokuje bakterija Streptococcus pneumoniae, koja se naziva i pneumokok, a čest je uzrok različitih zaraznih bolesti, u dječjoj dobi (meningitisa, upale pluća i upale srednjeg uha) a komplikacije ovih bolesti nisu rijetke.
Ali opet, postavljam pitanje gdje da kupimo i ko da mu da, niti nam itko želi pomoći kome da se obratimo, koga da pitamo, kako da dođemo do nje...
U Srbiji sva nedonošena djeca koja spadaju u grupu djece sa rizikom, primaju pomenutu vakcinu bez ikakvih problema, a tako je i u zemljama u regionu. 
Samo su kod nas svi nijemi i niko ne želi da se oglasi i pitam se dokad ćemo ćutati i opet sve nenormalno smatrati normalnim?



26. август 2014.

Ivana i Viktor

Heroji su se opet sastali...
Ivana je Viktorova drugarica iz inkubatorskih dana, rođena u 27 nedelji trudnoće sa 750 grama i samo 3 dana prije Viktora. Njih dvoje su heroji i borci u pravom značenju te riječi...uvijek pomenem da uboda inekcija što su oni imali, čovjek ne primi tokom cijelog života, a na to podsjećaju silni ožiljci na njihovim nježnim rukicama i nogicama. Ivana i Viktor su vjerovatno pravi primjeri da je život čudo...moram pomenuti da je dosta ljudi bilo skeptično što se tiče njihovog daljeg razvoja, kako motorike tako govora, sluha i slično, ali njih dvoje i dalje prkose svemu i dokazuju da je sve moguće.




Želim svakako reći da je Ivana sigurno fenomen među prijevremeno rođeno djecom, uzimajući u obzir nedelju poroda, kilažu i komoplikacije. Ivana u motorici nikada nije kaskala, apsolutno je pratila razvoj skladno hronološkoj dobi. Tako da Ivana sad uveliko hoda...Heroina.

14. август 2014.

17 mjeseci

Vrijeme sunca, vrijeme uživanja, vrijeme odmora, inspiracije mnogo, posebno da se napiše jedan post nakon dužeg vremena. Prosto kad si okružen divnim i dragim ljudima, nije bitno šta radiš, gdje, kamo, kuda ideš...važno je da si zadovoljan i regenerišeš svoje stanje nakon teškog i napornog perioda iza tebe...Viktorov prvi odlazak na more, sreća, sreća, sreća. Prosto se nekad uštinem da li je sve ovo stvarnost, pa ga pogledam, podignem...Bože da li je moguće da nakon svega imam normalno i zdravo dijete, da li je to moguće...da li je to nagrada od tebe ili samo neko upozorenje...da li i dalje trebam biti na oprezu, da li smijem Bože da opustim...I tako u krug...Opustim se, pa se opet trgnem, ali u božanstvenom morskom gradiću ja sam se samo opuštala, posebno uz jutarnje šetnje sa Viktorom, misli prepustiš morskom vjetriću, poželiš da sva ružna sjećanja i iskustva prosto odnese...



Viktor danas puni 17 mjeseci, što se tiče razvoja, on odgovara korigovanom uzrastu, taman, taman...Po težini, visini...Hod je naravno relativan pojam, a Viktor je sad u fazi držanja za jedan moj prst, hodanja uz pomoć rukica...hm kako to da vam opišem?!

Dvorukodvonožno :)



Mnogo vas pozdravlja junačina Viktorčina...

21. јун 2014.

Na današnji dan smo planirali slaviti prvi rođendan...ali Viktor je upoznao svijet mnogo ranije nego što smo mi planirali. Još jedan dokaz da je život mnogo nepredvidiv, da su svi naši planovi mnogo relativni...Da svaki dan treba živjeti kao poseban i ništa ne doživljavati kao siguran početak, kraj, trenutak....
Viktor danas ima 15 mjeseci i 7 dana...veseo, nestašan i radoznao mladić.

Ovim putem, još jednom upućujem veliki pozdrav i veliko hvala osoblju Intenzivne njege, KC Paprikovac, prije svega divnim medicinskim sestrama...



14. мај 2014.

14 mjeseci

Samo stavljamo reckice na ove mjesece koji jure brzinom svetlosti, neobično, ali mi "lupamo" po dvije reckice mjesečno, korigovane i hronološke. Upitaćete se zašto, vjerovatno?! Dosta često mi ljudi govore "ma opusti se, on je sad potpuno normalan", mada baš zbog ishrane i uvođenja novih namirnica morate paziti. Moramo se pohvaliti da smo jako dobro prošli na kontroli u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“. Čim sam ga spustila na terapijski krevet ustao je i krenuo prema utičnici, mali nevaljali dječak. 
Da, rezimiram, više ne moramo raditi vježbe, njegov motorički razvoj potpuno odgovara korigovanom uzrastu...Takođe i ovim putem želim da se zahvalim fizikalnom terapeutu Saši (prezime ne znam, žao mi je), jer za mjesec dana vježbi napravio je čudan preokret od djeteta koje je samo samostalno sjedilo. Uh, samo kad se sjetim našeg prvog susreta sa Sašom, onako fizički ogroman baš je nekako odbijajuće djelovao, i sam njegov "agresivan pristup". 
Viktor je poslije prve terapije imao dvije masnice na stomaku, jao kako sam bila ljuta, svojom eksplozivnom naravi odmah sam željela da se žalim i promijenim terapeuta, ali sva sreća smirih se. Mada, to je jedini način da roditelji shvate važnost terapija, da na plač i negodovanje djeteta ne odustaju. Saša, hvala....
Sa 13 mjeseci primili smo i prvu redovnu vakcinu (BSG i HIB smo sa 6 mjeseci), srećom prošli smo bez reakcija...

Puno vas pozdravlja veselko i nemirko....







22. април 2014.

Savjet

Evo još jedan tekst koji se prije svega odnosi na suptilni savjet svima koji prijevremeno rođenom djetetu daju kompliment: 
-"pa sad ličiš na pravu bebu, pravi dječak"...ili 
-"da ne povjeruješ kako je ispao"...
Na samom početku bilo mi je čudno, ali sad mi je već počelo poprilično smetati. Možda zvučim previše kruto ili oholo, ali bolje da napomenem ako se nađete u takvoj situaciji pred još jednim malim divom.  
Pitam se, pa na šta je prije ličio, na čudo, na neprirodno biće ili šta već ako tek sad izgleda kao beba. Vjerovatno ni vi ne znate šta i kako reći...pošto smo prošli kroz mnogo šta, savjeta imam hrpu.
Tako da dragi ljudi, znam da to ne radite namjerno, dovoljno je samo da se osmjehnete i vjerujete u čuda.







20. април 2014.

Vaskrs sa malim divom

Dragi moji...Hristos Vaskrese....Sretan Uskrs.
Da vam poželimo mnogo zdravlja, sreće, vjere i nade....

Prošle godine je uskršnje jaje krasilo inkubator mog Viktora, a na ovogodišnji Vaskrs, krasi ruku mog malog diva. Ima li veće sreće od moje...Samo vjerujte u svoje divove.



10. април 2014.

Psiholog

Juče sretoh doktoricu sa Intenzivne njege dječije pedijatrije u Banjoj Luci i sasvim nočekivano dobi h komentar i pohvalu za blog. Uopšte nisam očekivala da je i ona među mojim čitaocima. Prije svega ovaj blog sam počela pisati kako bih razvila svijest kod ljudi za prijevremno rođenje, upoznala ih sa mojim malim borcem, sa svim nedaćama i radostima koje smo proživjeli i doživjeli, ali najviše kao podrška roditeljima koji su se našli u ovakvoj situaciji. 
Smatram da je najveći problem upravo kod majki koje ovo proživljavaju, naći se bolnici nadomak tvog malog bića koji ratuje u svojoj najvećoj životnoj borbi, a pomoći mu ne možeš, osim da mu šalješ svoje pozitivne misli a snagu ne znaš odakle da crpiš. 
Podršku nema ko da ti pruži, zagrljaj nemaš od koga da dobiješ, iskustva nemaš od koga da čuješ...a ne čini li se to sve tako jednostavno za organizovati, pitam se? Omogućiti samo jednog stručnog psihologa koji bi tim jadnim i namučenim ženama dao bar malo sage i energije...
Preključe smo bili na zadnjoj dozi Synagisa...uvije se potresem kad vidim te jadne prilike u bademantilima kako praznog pogleda jure ka svojim anđelima u plastičnim kutijama bez mogućnosti da ih dodirnu, a uvijek očekujući neku informaciju, moleći Boga da je samo pozitivna. Prosto ne mogu da vam dočaram taj pogled prema ljekaru koji ti dolazi u susret, i tako svaka ta tri sata kad imaš mogućnost da ih posjetiš. 
Nekada mi dođe da svaki dan sa svojim Viktorom idem gore, da im on da snagu i nadu da će sve biti u redu....Da im objasnim kako je potrebno da čuvaju snagu jer naredna godina što je pred njima iscrpiće i zadnji atom energije. 
I da vas obavjestim da je moj Viktor počeo da puže i otvara ladice...mali nestaško.

Viktor i njegov brat Filip(4,5)


Viktor, 13 mjeseci, 8100 grama, 5 zuba, samostalno sjedi, puže i ne podiže se iz ležeg u sjedeći položaj
Lijep pozdrav.


28. март 2014.

Prođe godina...

Kada vam neko pomene 770 grama, možete li uopšte zamisliti, stvoriti viziju o čemu se radi? Možete li zamisliti biće koje čini ta gramaža, možete li zamisliti obim tog malog junačkog srca i tih malih borbenih pluća? Prije nekoliko dana, moja bliska osoba je igrom slučaja posjetila dvije djevojčice rođene sa skoro duplom kilažom, nikada ništa manje vidjela nije, ali opet ne može zamisliti koliko je to duplo manje. Iskreno ni ja danas ne mogu toga da se sjetim, samo one male želatinske mase, gdje imaš osjećaj kada bi dodirnuo da bi se istopilo. Iz dana u dan, nekoliko puta dnevno ja se moram diviti životu. Gledajući u one male hrabre okice otkriješ da postoji "ono nešto", neka čudna sila i moć koja održava balans i ravnotežu i protiv čega se mi ne možemo boriti, samo biti strpljiv i čekati. 
Nakon godinu dana mi smo završili sa svim kontrolama i svim mogućim ljekarima koje smo dosad prošli, naravno uvijek postoji ono zastrašujuće "u slučaju potrebe doći" (posebno strašno za majke ekstremnih nedonoščadi, ne vjerujem da to itko drugi i pročita)...
Neonatologija, endokrina, kardiologija, otorinolaringologija...sve je iza nas i Viktor je potpuno zdrav jednogodišnjak koji samo kaska u motorici, ali nigdje ne žurimo, zar ne?!



Veliki i lijep pozdrav vam šaljemo...

14. март 2014.

Danas nam je divan dan

Godina strepnje, godina straha, godina neizvjesnosti, godina borbe je iza nas...
A veliki borac je još jednom dokazao i pokazao da je on veliki junak i da nam samo daje vjeru i nadu u bolje sutra.

Viktore naš, junačino srećan ti prvi rođendan.


Rođen sa 770 grama, godina dana sa 7700 grama





23. фебруар 2014.

Divovi Kosićka i Glišić

Dva mala diva, sa tri dana razlike došli su na ovaj svijet potpuno neočekivano. Sve životne bitke su zajedno prolazili i zajedno pobjeđivali. Kako jedan inkubator zapišti, odmah pišti i drugi, kako jednom nije dobro odmah se i drugi buni, kako jedan spava tako ga ovaj drugi posmatra i zamišlja šta ih u budućnosti čeka. Kako jedan gubi grame, tako i drugi...prosto nevjerovatna borbena priča ova dva mala diva, Kosićke i Glišića.
Moram navesti jednu anegdotu, koje se uvijek sjećam. Njihovi inkubatori su bili jedan pored drugog, Ivana do prozora, Viktor do vrata. Jedan dan me zove Ivanina mama sa rječima "nemoj da se uplašiš kad dođeš, Viktorov inkubator je prazan, stavili su ga preko puta Ivane da i on osjeti sunce"...
Jako sam joj zbog toga zahvalna, jer da sam došla i vidjela da ga nema ne bi ni mene bilo.

A danas kuju planove kako šta dohvatiti i srušiti, nasmijati i rasplakati, vježbati ili kulirati...Strašna mala stvorenja koja za nekoliko dana slave svoj prvi herojski rođendan.  

“Svi naši snovi mogu se ostvariti, ako ih imamo hrabrosti slediti.” W. Disney





14. фебруар 2014.

XI mjesec

 
Polako nam se približiva i prvi rođendan...a sjećanja na period od prošle godine polako naviru. Ali gledajući sad Viktora, njegov razvoj, njegov osmjeh, njegovo veselje sve ružne uspomene ruši.

Viktor, 11 mjeseci, 7400 grama, 68,5 cm

Prema mišljenju fizijatra Viktor veoma dobro napreduje, u skladu sa njegovim korigovanim uzrastom. A zamislite samo naše veselje i radost kad čujemo tako lijepe vijesti, kad znamo da se naša upornost i trud ipak na kraju isplati. 
Počeli smo i sa homeopatskim liječenjem i za sada imamo samo pozitivna iskustva. Prosto je nevjerovatno zamisliti da postoji bezopasna alternativa koja olakšava borbe sa raznim infekcijama, bakterijama i gljivicama. Iskreno se nadam da riječ antibiotik još dugo čuti nećemo, a ni koristiti. 
Sada nas sa navršenih godinu dana očekuju sve moguće i nemoguće kontrole, potrebne i nepotrebne, ali s vjerom u našeg velikog borca idemo hrabro naprijed.

Puno vas pozdravlja vaš Viktor







14. јануар 2014.

X mjesec

Viktor; 10 mjeseci, 7070 grama i 66,5 cm


I evo, napunismo dvocifreni broj...čitavih deset mjeseci. Sve je veoma brzo protutnjilo, a toliko se toga desilo. Nekako je u ovo vrijeme prošle godine sve i počelo, od nesrećne amniocenteze, prvog krvarenja i hematoma. Nerado se toga i sjećam, ali jednostavno sjećanja naviru, željela ja to ili ne.

Viktor danas...
Destomjesečni prilično zbunjeni mladić, pod ovim mislim na njegov fizički razvoj. Po datumu rođenja instikt ga "tjera" da sjedi, da se oslanja na noge, da doseže nedostižno, ali on se zasad okreće ne obe strane, širi šake, sjedi uz potporu, rukama hvata igračke...kako se sve ovo navedeno čini kao sitnice, ali meni je tolika radost i ohrabrenje. I dalje vježbamo tri puta dnevno...
Respiratorne infekcije smo zasad zaustavili zahvaljujući Synagis, ali probleme nam stvaraju infekcije ušiju. Za prethodna dva mjeseca popio je čak 6 antibiotika i redovni smo posjetioci ORL klinike. Sada smo se odlučili za homeopatsko liječenje i ove sedmice počinje sa traganjem ozbiljnog homeopate. 
Snaga, strpljenje, hrabrost i volja...sve u ogromnim količinama, uz vrijeme, koga je nažalost jako malo, s obzirom da se bliži kraj porodiljskog odsustva, bez mogućnosti ili prava produžetka istog. 

Veliki pozdrav od hrabrog i upornog Viktora