~Mrvice~

~Mrvice~

28. март 2014.

Prođe godina...

Kada vam neko pomene 770 grama, možete li uopšte zamisliti, stvoriti viziju o čemu se radi? Možete li zamisliti biće koje čini ta gramaža, možete li zamisliti obim tog malog junačkog srca i tih malih borbenih pluća? Prije nekoliko dana, moja bliska osoba je igrom slučaja posjetila dvije djevojčice rođene sa skoro duplom kilažom, nikada ništa manje vidjela nije, ali opet ne može zamisliti koliko je to duplo manje. Iskreno ni ja danas ne mogu toga da se sjetim, samo one male želatinske mase, gdje imaš osjećaj kada bi dodirnuo da bi se istopilo. Iz dana u dan, nekoliko puta dnevno ja se moram diviti životu. Gledajući u one male hrabre okice otkriješ da postoji "ono nešto", neka čudna sila i moć koja održava balans i ravnotežu i protiv čega se mi ne možemo boriti, samo biti strpljiv i čekati. 
Nakon godinu dana mi smo završili sa svim kontrolama i svim mogućim ljekarima koje smo dosad prošli, naravno uvijek postoji ono zastrašujuće "u slučaju potrebe doći" (posebno strašno za majke ekstremnih nedonoščadi, ne vjerujem da to itko drugi i pročita)...
Neonatologija, endokrina, kardiologija, otorinolaringologija...sve je iza nas i Viktor je potpuno zdrav jednogodišnjak koji samo kaska u motorici, ali nigdje ne žurimo, zar ne?!



Veliki i lijep pozdrav vam šaljemo...

1 коментар: