~Mrvice~

~Mrvice~

22. новембар 2017.

~Život ne treba biti život koji nam se dogodio,već roman koji smo sami stvorili~

Georg Philipp Friedrich Freiherr von Hardenberg




Ostavljajući iza sebe bolničke prostorije sa tvojim djetetom je veoma uzbudljivo, ali zahtjeva mnogo snage, energije i živaca, i prosto sve se dešava u isto vrijeme. Iako je ovo trenutak da slaviš, jer napokon tvoja mrvica je dovoljno zdrava da ide kući sa tobom, znam da se plašiš zbog činjenice da dijete iz sigurnog okruženja gde je stalno pod nadzorom ljekara i medicinskih sestara, odlazi u prostor gdje će ga danonoćno samo gledati te uplašene oči i milovati drhtave ruke oca i majke.

Donosim u ovom tekstu par sugestija, koje mogu da ti pomognu i olakšaju tu, nazovimo je tranziciju...

~Priprema za polazak kući~

Ako je tvoja beba rođena prerano, postoji nekoliko uslova koji se moraju ispuniti da biste imali pravo da idete kući; 

-dobijanje na težini,
-dijete je u stanju da održi svoju tjelesnu temperaturu,
-dijete je prihvatilo način hranjenja od majke (dojenje ili flašica)
-minimalna težina itd.

Prije samog otpusta iz bolnice, medicinski tim koji te pratio tokom boravka, će ti saopštiti plan zaštite za tebe i tvoje dijete, kao i posebne detalje kako reagovati u vanrednim situacijama i kako djetetu pomoći u njima. Naučićete te da prepoznaš  nutritivne potrebe svog djeteta, sve što se tiče osnovnih potreba, odnosno spavanja, jela i rasporeda neophodnih  medicinskih pretraga, kao i sve ostalo što je potrebno da znaš. 

Zapamti, ako si zbunjena zbog nečega ili želiš da saznaš više o tome, pitaj, bez ustručavanja.

Po samom izlasku iz bolnice, raspitaj se o izboru pedijatra za tvoje dijete, upoznaj se sa njim i uspostavi dobar odnos, tako što ćeš kopirati svu medicinsku dokumentaciju i informisati ih za posebnu pažnju, to je tvoje pravo. Ovo posebno napominjem za djecu rođenu u zimskim terminima, jer ordinacije su tada prepune virusnih infekcija. Pokušajte da dogovorite dolazak, odnosno samo prolazak kroz čekaonicu...

Takođe, prikupi svu dokumentaciju koja se odnosi na djetetovo zdravlje, u nekoj svojoj datoteci koja će ti uvijek biti pri ruci (npr lista lijekova; rezultati testova; lične napomene; brojeve ljekara i specijalista...). Ova datoteka će te sigurno spasiti u trenutku kad ti bude potrebno.

~Dolazak kući~

Pomoć porodice ili prijatelja će vam koristiti u velikoj mjeri, posebno tokom prvih nekoliko dana kod kuće, a ovo se posebno odnosi ako imate već dijete, jer se ono tada najčešće osjeća zanemareno.  Takođe, ukoliko si možete priušiti dolazak  medicinske sestre, uradite to, pogotovo ako vam je ovo prvo dijete, jednostavno kako biste si povećali povjerenje da sve što radite je ispravno. 

Boravak zatvoren u kući bez ikakvih posjetilaca ili izlazaka na vazduh, poprilično je stresan, kako za tebe, tako i za tvoje dijete.  Međutim, s pravom osjećaš nervozu. Ali, možeš postaviti osnovna pravila, kao što je pranje ruku prije ulaska u prostoriju gdje je dijete,  nema posjete ako je neko bolestan, zabranjeno pušenje, čak je poželjno i mjenjanje garderobe ako je neko pušač (ovo nije preuveličavanje). Svakome treba naglasiti, da je veoma važno da se zadrži sigurnost doma za bezbjednost  djeteta, odnosno mirno i čisto okruženje.

Takođe, želim posebno da skrenem pažnju, mame...ne dozvolite da se osjećate usamljeno,  pokušaj da ostaneš u kontaktu sa prijateljima preko društvenih mreža, telefonskih poziva, e-mailova, sve što možeš da zamisliš.... A vi, porodico, prijatelji kolege..ohrabrujte ih svojim kontaktom. Znaj da ova trauma što  prolaziš uzima veliki fizički i emocionalni danak, jer ovdje postoji širok spektar emocija tokom ovih prvih mjeseci, mnoge hormonalne promene, ali i postporođajne depresije, jer  san o savršeno donešenoj bebi na vrijeme se nije ostvario...ali hoće, vjeruj da hoće. Priušti sebi  dovoljno odmora, jedi dobro, ali i umjereno vježbaj. Traži podršku i ohrabrenje od ljekara, medicinskih sestara, roditelja ili grupe za podršku koji su to već prošli i imaju iskustva, i u potpunosti možeš uživati u sretnoj etapi tvog života. 

Pitanje koje ćeš sebi postaviti dosta puta jeste kada pozvati doktora? Ako misliš da nešto nije u redu ili imaš pitanje, pozovi doktora. Postoje mnogi drugi resursi gdje ćeš tražiti odgovore na svoja pitanja,  ali većina njih nemaju ljekarsku diplomu i ne znaju tvoje dijete. Trebalo bi da, dodatno, bez razmišljanja, pozoveš doktora ako primjetš da  dijete ima požutjelu kožu ili oči, temperaturu, probleme sa disanje,, teško se probudi, tragove krvi u bljuckanju ili stolici, ili ima napad.
Ispričaću anegdotu sa Viktorom..dešavalo se da tokom spavanja ima svojevrsne napade, gdje mu se tresu nogice i ruke...ja sam to snimala i prvom prilikom pokazala doktorici, koja mi je rekla "pa on samo piški u snu"...






Iskoristite ove mirne nedelje zajedno da uživate u kontaktu koža na kožu, takođe poznato kao kengur njega. U toploj prostoriji, svom djetetu stavi samo pelenu, a zatim na grudi, tako da njegovo uho bude na tvom srcu. Istraživanja pokazuju da  kengur njega može poboljšati vezivanje  roditelja i djeteta, a svakako poboljšati njegovo zdravlje. 

Mi smo tu za vas, u bilo koje vrijeme...






19. новембар 2017.

ZA NJU



Život je ogrnuo plašt u teškom ruhu,
a tuga, nemir i strah su našli dom u tvom duhu.
Taj osjećaj da je tvoj san nedovršen,
znaj da ipak vrijeme čini da shvatiš da je savršen.

Sve što ti je potrebno tada, 
jeste samo tvoja molitva i nada.
I...vjeruj u životna čuda,
 jer su ona oko nas svuda.

Svaka suza tvoja neka bude radosna 
i duša ponosna, 
jer Mrvica tvoja je ipak čudesna i zanosna.

Znaj da joj je stalno potreban tvoj dodir,
jer samo on može da otklonI njen nemir.
Tvoje pjesme i rime,
i s usana tvojih izgovoreno njeno ime.

Mrvice, 
ponos majke bićeš,
njenu hrabrost svojom gradićeš.
A za sve njene suze, dani sreće dolaze. 




Jelena Glišić, novembar 2017. godine






18. новембар 2017.

"Mrvice" dokaz napretka, rada i volje medicinskog osoblja

17.11. Svjetski dan prijevremeno rođene djece

Tradicionalno kao i prethodnih godina, posjetili smo Univerzitetsko klinički centar u Banjoj Luci i naše divne ljekare, sestre...ali i sve druge divne ljude, koji, ja mogu slobodno reći da su jedni od rijetkih ljudi koji ovo sve rade sa srcem.

Prosto je rijetkost danas naći srčanog čovjeka, koji svoj posao radi sa potpunom odgovornošću, bez imalo sujete i traženja dodatne motivacija.
Njima je juče dovoljna motivacija bila osmijeh naših Mrvica...

Ne želim da naglašavam ono što smo kao Udruženje postigli, za samo godinu dana postojanja, jer dovoljan mi je samo osmijeh majki koje smo juče vidjele. 

Takav pozitivan duh, osmijeh..nada iz njihovih pogleda mi je sve rekla. Osjetila sam da smo im potrebni, da im naša podrška mnogo znači...da im naše iskustvo sve govori...da im sigurni koraci naše djece ulivaju sigurnost i da naše pozitivne vibracije dolaze do njih. Sigurna sam u to i to opravdava naše postojanje.

Juče sam ušla na Odjeljenje Intenzivne njege, u pratnji naše dugodišnje podrške, dr Vesne Novaković, bez koje mnogo stvari ne bi bilo moguće izvesti... Miris inkubatora me je odmah omamio, donio je pregršt uspomena te poslednji atom snage koji sam čuvala za to, prosto je nestao, otišao je u tu davnu 2013-tu. Pogled prema toj sobi nisam mogla uputiti, prosto ne. 

No, želim samo samo da uputim par riječi o sobi za izdajanje...tad, te već pomenute 2013-te godine, to je bila prostorija u koju sam ulazila na svaka tri sata kako bih svom djetetu podarila tu dragocjenu tečnost. Neudobne narandžaste stolice, iskrzan i poprilično visok sto, gajbica sa staklenim Vitaminka bocama od ispijenog soka nekog sretnog i zdravog djeteta... I par fotografija Katarine Joldžić, koje sam stalno i stalno gledala i govorila sebi...biće dobro, mora da bude dobro i ne može da ne bude tako.

Danas je ta soba, zahvaljući Udruženju i ELTA-KABEL kao donatoru opremanja, dobila svoj novi izgled. Dobila je boje, vesele boje koje odišu srećom i mame osmijehe i nadu. 

A ja se ovim putem obavezujem...riješićemo se i tih staklenih boca sa malim otvorom, da svaka dragocjena kap uđe i da nijedna suza ne kapne zbog onog mlaza koji je otišao tamo gdje mu nije namjena. Obećavam.