~Mrvice~

~Mrvice~

18. новембар 2017.

"Mrvice" dokaz napretka, rada i volje medicinskog osoblja

17.11. Svjetski dan prijevremeno rođene djece

Tradicionalno kao i prethodnih godina, posjetili smo Univerzitetsko klinički centar u Banjoj Luci i naše divne ljekare, sestre...ali i sve druge divne ljude, koji, ja mogu slobodno reći da su jedni od rijetkih ljudi koji ovo sve rade sa srcem.

Prosto je rijetkost danas naći srčanog čovjeka, koji svoj posao radi sa potpunom odgovornošću, bez imalo sujete i traženja dodatne motivacija.
Njima je juče dovoljna motivacija bila osmijeh naših Mrvica...

Ne želim da naglašavam ono što smo kao Udruženje postigli, za samo godinu dana postojanja, jer dovoljan mi je samo osmijeh majki koje smo juče vidjele. 

Takav pozitivan duh, osmijeh..nada iz njihovih pogleda mi je sve rekla. Osjetila sam da smo im potrebni, da im naša podrška mnogo znači...da im naše iskustvo sve govori...da im sigurni koraci naše djece ulivaju sigurnost i da naše pozitivne vibracije dolaze do njih. Sigurna sam u to i to opravdava naše postojanje.

Juče sam ušla na Odjeljenje Intenzivne njege, u pratnji naše dugodišnje podrške, dr Vesne Novaković, bez koje mnogo stvari ne bi bilo moguće izvesti... Miris inkubatora me je odmah omamio, donio je pregršt uspomena te poslednji atom snage koji sam čuvala za to, prosto je nestao, otišao je u tu davnu 2013-tu. Pogled prema toj sobi nisam mogla uputiti, prosto ne. 

No, želim samo samo da uputim par riječi o sobi za izdajanje...tad, te već pomenute 2013-te godine, to je bila prostorija u koju sam ulazila na svaka tri sata kako bih svom djetetu podarila tu dragocjenu tečnost. Neudobne narandžaste stolice, iskrzan i poprilično visok sto, gajbica sa staklenim Vitaminka bocama od ispijenog soka nekog sretnog i zdravog djeteta... I par fotografija Katarine Joldžić, koje sam stalno i stalno gledala i govorila sebi...biće dobro, mora da bude dobro i ne može da ne bude tako.

Danas je ta soba, zahvaljući Udruženju i ELTA-KABEL kao donatoru opremanja, dobila svoj novi izgled. Dobila je boje, vesele boje koje odišu srećom i mame osmijehe i nadu. 

A ja se ovim putem obavezujem...riješićemo se i tih staklenih boca sa malim otvorom, da svaka dragocjena kap uđe i da nijedna suza ne kapne zbog onog mlaza koji je otišao tamo gdje mu nije namjena. Obećavam.









Нема коментара:

Постави коментар