~Život ne treba biti život koji nam se dogodio,već roman koji smo sami stvorili~
Georg Philipp Friedrich Freiherr von Hardenberg
Ostavljajući
iza sebe bolničke prostorije sa tvojim djetetom je veoma uzbudljivo, ali
zahtjeva mnogo snage, energije i živaca, i prosto sve se dešava u isto vrijeme.
Iako je ovo trenutak da slaviš, jer napokon tvoja mrvica je dovoljno zdrava da
ide kući sa tobom, znam da se plašiš zbog činjenice da dijete iz sigurnog
okruženja gde je stalno pod nadzorom ljekara i medicinskih sestara, odlazi u
prostor gdje će ga danonoćno samo gledati te uplašene oči i milovati drhtave
ruke oca i majke.
Donosim
u ovom tekstu par sugestija, koje mogu da ti pomognu i olakšaju tu, nazovimo je
tranziciju...
~Priprema
za polazak kući~
Ako
je tvoja beba rođena prerano, postoji nekoliko uslova koji se moraju ispuniti
da biste imali pravo da idete kući;
-dobijanje
na težini,
-dijete
je u stanju da održi svoju tjelesnu temperaturu,
-dijete
je prihvatilo način hranjenja od majke (dojenje ili flašica)
-minimalna
težina itd.
Prije
samog otpusta iz bolnice, medicinski tim koji te pratio tokom boravka, će ti
saopštiti plan zaštite za tebe i tvoje dijete, kao i posebne detalje kako
reagovati u vanrednim situacijama i kako djetetu pomoći u njima. Naučićete
te da prepoznaš nutritivne potrebe svog djeteta, sve što se tiče osnovnih
potreba, odnosno spavanja, jela i rasporeda neophodnih medicinskih
pretraga, kao i sve ostalo što je potrebno da znaš.
Zapamti,
ako si zbunjena zbog nečega ili želiš da saznaš više o tome, pitaj, bez
ustručavanja.
Po
samom izlasku iz bolnice, raspitaj se o izboru pedijatra za tvoje dijete,
upoznaj se sa njim i uspostavi dobar odnos, tako što ćeš kopirati svu
medicinsku dokumentaciju i informisati ih za posebnu pažnju, to je tvoje pravo.
Ovo posebno napominjem za djecu rođenu u zimskim terminima, jer ordinacije su
tada prepune virusnih infekcija. Pokušajte da dogovorite dolazak, odnosno samo
prolazak kroz čekaonicu...
Takođe,
prikupi svu dokumentaciju koja se odnosi na djetetovo zdravlje, u nekoj svojoj
datoteci koja će ti uvijek biti pri ruci (npr lista lijekova; rezultati
testova; lične napomene; brojeve ljekara i specijalista...). Ova datoteka će te
sigurno spasiti u trenutku kad ti bude potrebno.
~Dolazak
kući~
Pomoć
porodice ili prijatelja će vam koristiti u velikoj mjeri, posebno tokom prvih
nekoliko dana kod kuće, a ovo se posebno odnosi ako imate već dijete, jer se
ono tada najčešće osjeća zanemareno. Takođe, ukoliko si možete priušiti
dolazak medicinske sestre, uradite to, pogotovo ako vam je ovo prvo
dijete, jednostavno kako biste si povećali povjerenje da sve što radite je ispravno.
Boravak
zatvoren u kući bez ikakvih posjetilaca ili izlazaka na vazduh, poprilično je
stresan, kako za tebe, tako i za tvoje dijete. Međutim, s pravom osjećaš
nervozu. Ali, možeš postaviti osnovna pravila, kao što je pranje ruku prije
ulaska u prostoriju gdje je dijete, nema posjete ako je neko bolestan,
zabranjeno pušenje, čak je poželjno i mjenjanje garderobe ako je neko pušač
(ovo nije preuveličavanje). Svakome treba naglasiti, da je veoma važno da se
zadrži sigurnost doma za bezbjednost djeteta, odnosno mirno i čisto
okruženje.
Takođe,
želim posebno da skrenem pažnju, mame...ne dozvolite da se osjećate
usamljeno, pokušaj da ostaneš u kontaktu sa prijateljima preko društvenih
mreža, telefonskih poziva, e-mailova, sve što možeš da zamisliš.... A vi, porodico,
prijatelji kolege..ohrabrujte ih svojim kontaktom. Znaj da ova trauma što
prolaziš uzima veliki fizički i emocionalni danak, jer
ovdje postoji širok spektar emocija tokom ovih prvih mjeseci, mnoge hormonalne
promene, ali i postporođajne depresije, jer san o savršeno donešenoj bebi
na vrijeme se nije ostvario...ali hoće, vjeruj da hoće. Priušti sebi
dovoljno odmora, jedi dobro, ali i umjereno vježbaj. Traži podršku i
ohrabrenje od ljekara, medicinskih sestara, roditelja ili grupe za podršku koji
su to već prošli i imaju iskustva, i u potpunosti možeš uživati u sretnoj etapi
tvog života.
Pitanje koje ćeš sebi
postaviti dosta puta jeste kada pozvati doktora? Ako misliš da nešto nije u
redu ili imaš pitanje, pozovi doktora. Postoje mnogi drugi resursi gdje ćeš
tražiti odgovore na svoja pitanja, ali većina njih nemaju ljekarsku
diplomu i ne znaju tvoje dijete. Trebalo bi da, dodatno, bez razmišljanja,
pozoveš doktora ako primjetš da dijete ima požutjelu kožu ili oči,
temperaturu, probleme sa disanje,, teško se probudi, tragove krvi u bljuckanju
ili stolici, ili ima napad.
Ispričaću anegdotu sa
Viktorom..dešavalo se da tokom spavanja ima svojevrsne napade, gdje mu se tresu
nogice i ruke...ja sam to snimala i prvom prilikom pokazala doktorici, koja mi
je rekla "pa on samo piški u snu"...
Iskoristite ove mirne nedelje zajedno da uživate u kontaktu koža na kožu, takođe poznato kao kengur njega. U toploj prostoriji, svom djetetu stavi samo pelenu, a zatim na grudi, tako da njegovo uho bude na tvom srcu. Istraživanja pokazuju da kengur njega može poboljšati vezivanje roditelja i djeteta, a svakako poboljšati njegovo zdravlje.
Mi smo tu za vas, u
bilo koje vrijeme...