~Mrvice~

~Mrvice~

22. јул 2013.

Ja sam ponosna majka jednog veoma hrabrog dječaka....
Danas smo radili Synactenski test vezan za provjeru hormona i njihovog disbalansa. Mogu reći da nimalo nije jednostavan za malo dijete kao što je Viktor, prije svega što ne smije jesti dva sata prije i tokom testa koji traje sat i po. Kroz braunilu na glavi su mu vadili krv na svakih pola sata...
Ali Bogu hvala, po ko zna koji put, sa nalazima je sve u redu....pa ima li ko srećniji od mene u ovom trenutku...
I da, Viktor savršeno čuje...da,da i strogo mirovanje od 45 minuta smo izdržali na screaningu sluha....
Sada nam preostaje motoričko vježbanje i redovne oftamološke kontrole...idemo dalje.


19. јул 2013.

Strah

Opet se pojavila nova verzija čudnovatog straha koji me neprestano prati protekla 4 mjeseca. Dovoljna je neka nova riječ, neka nova gesta čak i potpunog stranca da se strah pojavi...Ovaj put to je prosta rečenica "izvući će se on"...Rečeno u ovom vremenskom obliku budi nove strepnje i strahove, jer se taman počneš navikavati i prihvatati stanje "izvukao se"...kad opet paf...padneš poput tek kupljenog sladoleda nespretnom djetetu.
Jednostavno ljudi kod nas vole da zapitkuju, iako te prvi a možda i poslednji put vide u životu...
Pitam se, a zašto da objašnjavam da je moje dijete tako sičućno, a ima 4 mjeseca i da posmatram te njihove sažaljeničko-začuđene poglede...da li da budem gruba i samo se okrenem (ovu nedoumicu još nisam razriješila)...i stvorila sam si paranoju od ljudi...Šetnja mi se pretvorila samo u poznatom okruženju gdje svi moju priču dobro znaju i pitanja ne postavljaju, a pogledi im lutaju negdje drugdje jer je moja priča ispričana već nekoliko puta...
Ne želim poglede, ne želim pitanja o tome da li moje dijete ima neki zdravstveni problem...ne želim začuđene poglede kad izvadim dijete iz kolica da ga smirim...Paranoja ili ne...ali strah je opet prisutan.
Vrijeme će učiniti svoje...


4 mjeseca i 5 dana i 3490 grama



 

14. јул 2013.

IV mjesec

Četvrti mjesec i 3360 grama (III mjesec 2300)
Ovaj put malo današnjih fotografija...





Lijep pozdrav...

11. јул 2013.

Lekcija br.1

Bez obzira u kakvoj situaciji se nalazili, bez obzira bilo grozno ili bilo dobro, u redu je očajavati, ali ne zaboraviti na sve divne i dobre životne stvari koje se dešavaju.
Ovo je lekcija br. 1 koju smo naučili i vrlo bitna. 
Vratismo se iz Beograda, kontrola vida jednom mjesečno do njegove navršene godine. Uh, čim su mi to pomenuli odmah sam počela očajavati...Pa ko će svaki mjesec ići...pomislih na probleme oko slobodnih dana, finansije i ostalo što ti padne pamet dok ti ne škljocne ono dobro: "čuj Jelena, bitno je da je Viktoru spašen vid, zar ne"?

Mamin srcoliki osmijeh

09. јул 2013.

Prva hospitalizacija

Susret sa prvom povišenom temperaturom i trenutna hospitalizacija...Imam osjećaj da se nikada neću moći opustiti i da ću svakodnevno biti pod pritiskom i čudnim osjećajem.
Kod povišene temperature nedonoščeta nemate šta razmišljati i pokušavati skidati raznim medikamentima, već se odmah morate spakovati i pravac bolnica i detaljne pretrage. Ovo je zbilja jako stresno i nikada ne znate o čemu se radi.
Viktor je upravo prošao i izborio se sa prvom infekcijom, u pitanju je bila urinarna infekcija i hospitalizacija od 5 dana. Nakon samo malo više od mjesec dana boravka kući on se opet morao susresti da iglama, bockanjem, silnim antibioticima i medicinskim osobljem....a i ja zajedno s njim. 24 sata sam ga držala sa rukice da ne bi slučajno otkinuo braunilu koja mu je bila zakačena na glavi putem koje je primao infuziju(jer mi je sestra rekla "ne dao Bog da ju skine", a znate kako te riječi jednoj majci odzvanjaju)...Odahnula sam kada je sestra premjestila istu na desnu ruku...
Opet sam ogorčena odnosom medicinskog osoblja...najviše kod toga što ti ništa ne govore, ne daju ti pristup nalazima..moraš da "ih loviš" po hodnicima i tada opet ništa ne znaš...Sve rečeno u šiframa i frazama da te totalno zbune i ostaneš bez riječi...Svjesna sam činjenice da jedino oni mogu mom djetetu pomoći, ali dajte malo humanosti prema roditelju koji svom djetetu želi pružiti najbolju moguću skrb(uzevši u obzir kolika sredstva izdvajamo)...
Sutra krećemo put Beograda, na još jedan oftamološki pregled ali i...
Pregled ili kontrola ili vađenje nalaza ili nešto treće na Institutu za majku i dijete u Beogradu. Namjerno sam ovo napisala jer ne znam šta sutra trebamo i gdje trebamo i koga da tražimo. Znači na nama je da se pojavimo sa djetetom u ovom stanju i kažemo "evo mi se pojavili"....iako nam doktori govore "zvali smo, dogovorili smo, treba vam ovakva uputnica, pa onakva, pa ovi papiri, pa oni papiri"....sve rečeno a ništa razumljivo.
Uglavnom mi smo izgubljeni u vremenu i prostoru....i najviše bih voljela kada bi roditelju dali odriješene ruke da sam organizuje i dogovori preglede, ali ne...