~Mrvice~

~Mrvice~

14. децембар 2013.

Deveti mjesec

Danas smo napunili devet mjeseci, hronološki, a korigovanih skoro pa šest...Namjerno postavljam sljedećih nekoliko fotografija pošto me je Viktor po ko zna koji put dobro isprepadao, pa za utjehu i nauk budućim isprepadanim mamama. 
Dobro je kaskao sa rotacijom i upornim vježbama okrenuo se čovjek sa skoro devet mjeseci. Što opet po ko zna koji put govori "mama, samo pozitivno". 


I dalje borbu vodimo sa infekcijama, ovaj put su uši, nekoliko puta zaredom, što će najvjerovatnije dovesti do vrlo brze eliminacije trećeg krajnika, o čemu ću pisati kako se situacija bude razvijala. Jer od dva zla (antibiotici vs krajnici) biramo manje.
Viktor je jedan vrlo zahtjevan mali zvrk, koji traži i kojemu pripada sva moguća pažnja dragih ljudi i to mu još nije dovoljno, hm.
Viktor, devet mjeseci, cca 7 kg
Mnogo vas sve pozdravljamo, želimo da u miru i blagostanju ispratite staru i dočekate novu godinu. 

Puni snage i optimizma, vjere i želje, nade i volje.

16. новембар 2013.

17.novembar, Međunarodni dan svjesnosti o prijevremenom rođenju...


Da, obilježavamo ga i mi. 
Smatram da se o ovoj temi kod nas jako malo zna, prije svega to zaključujem na osnovu našeg slučaja. Ti momenti agonije, tuge i neizvjesnosti još su dublji bili, jer smo plovili u neznanju. Sjećam se lutanja hodnicima i želje da naiđeš na bar nekoga ko bi te zagrlio i rekao "da, prošao sam to..."
Nemamo se kome obratiti, nemamo skim porazgovarati...nemamo mogućnost učiti na nečijim iskustvima. U zemljama u regionu ovo je sasvim drugačije, postoje Udruženja koja veoma dobro funkcionišu i roditeljima pružaju pomoć i podršku kada je najpotrebnija. Toliko su dobro organizovani i tako brzo odgovaraju na sva pitanja da sam se mnogo puta začudila i oduševila...
Da, čini se da je podrška najpotrebnija u danima kada dijete vodi životnu bitku, ali navela bih da je veoma bitno imati nekoga od koga možemo čuti savjet i iskustvo po dolasku kući. Nekako mi se čini da je to mnogo značajniji momenat.
Jednostavno nisi ni svjestan šta te sve čeka...I zato je mnogo važno da postoji neko kome bi se mogao obratiti...Kod nas ova svijest ne postoji, što je žalosno. Jednostavno se nađemo u rupi i sami kopamo što dublje misleći da je tamo izlaz...greška. 
Mi ne želimo razgovor, mi ne želimo podršku, mi ne želimo savjet jer mi smo najpametniji...
I ovo pojedinac ne može promijeniti, možda neko nekada...

Mali vremeplov na period iza nas

~Viktor~

~veliki heroj, moja motivacija i inspiracija~

~moja vjera u život~

~VIKTOR, 14.3.2013., 25 NEDELJA TRUDNOĆE, 770 GRAMA, DANAS 8 MJESECI I 6400 GRAMA~



14. новембар 2013.

VIII mjesec

Imam 6400 grama i visok, odnosno dugačak sam 64 cm. Opet vodim borbu sa bronhiolitisom i inhalacijama, ali jak sam ja dječak...i prosto sam se navikao na borbe sa silnim infekcijama.
Sve vas lijepo pozdravljam.

 

 


25. октобар 2013.

14. октобар 2013.

VII mjesec

Danas nam je sedmi mjesec, lijep i sunčan dan, iako je jesen uveliko započela. 
Šteta, ali zadnje lijepe dane ove godine ne možemo koristiti šetnjom jer još uvijek nismo u potpunosti ozdravili, a mama je inače veliki paničar...
Pisala sam da smo bolovali prvi bronhiolistis, trajalo je oko desetak dana uz promjene terapija, inhalacije, lijekove alternativne medicine i završilo se...no padom imuniteta došla je urinarna infekcija, hm...druga po redu. No brzom reakcijom sredili smo to, ali smo opet na antibiotiku. Iskreno, najveći strah me je od dejstva antibiotika, ali šta sad da radimo osim da se zdravo hranimo i pokušamo ojačati imunitet.
Uskoro očekujemo Synagis profilaksu...za koju sam se jako obradovala što ćemo primiti, u suštini pomaže u odbrani respiratornog trakta od infekcija. A obradovala sam se iz razloga jer ovaj vid terapije jaakooooo mnogo košta i nije namjenjen svoj nedonoščadi kao u svijetu, nažalost.
Upravo se vratismo sa kontrole i imamo 5750 grama....Klopamo Novalac 2, razne slatke i malo manje slane kašice...




I ovim putem pozivam sve roditelje naših malih heroja da nam se pridruže u grupi na zvaničnoj Facebook stranici, gdje možemo razmjenjivati iskustva, pružiti jedni drugima pomoć i družiti se...

"Naši heroji" - Grupa roditelja prijevremeno rođene djece Republike Srpske 


01. октобар 2013.

Sezona virusa je počela

Mnogo se trudimo da održimo zdravlje svog djeteta, uzevši u obzir da je sezona gripe, prehlade i ostalih nedaća uveliko počela, hm, ponekad ovo doživljavam kao posao. Mnogo je bitno izolovati ga od svih nosioca moguće zaraze i "zabraniti" prilaske svima koji znaju da su to možda oni. Definitivno sam odlučila da ga ove zime, odnosno ove sezone ne želim izlagati vanjskim uticajima, druženjima i sličnim situacijama, dok njegov krhak imuno sistem ne ojača. Izolacija, ma kako ko to shvatio, razumio ili doživio.
Ali i pored svih ovih predostrožnosti katkad ne uspijemo i to nas samo opet podsjeti koliko je naše dijete osjetljivo i opet nas vraća u onu proživljenu noćnu moru zvanu inkubator i intezivna njega. Opet osjetim onaj grč u stomaku dok obilazim doktore, inhalacije i  želju da što prije ozdravi.
I opet po ko zna koji put javlja se krivica, gdje smo pogriješili.
Greška u mislima...tu smo gdje smo i idemo dalje. 
Trenutno smo na terapiji antibioticima i inhalacijama u kućnim uslovima, što je uveliko pozitivino jer ga ne izlažem mogućim novim zarazama. Samo se nadamo da ćemo veoma brzo na neki način izbaciti taj grozan sekret iz njegovih pluća...

Viktor, 6,5 mjeseci, 5490 grama

Do sljedećeg javljanja sa lijepim vijestima....




14. септембар 2013.

VI mjesec

Danas je tačno šest mjeseci od rođenja našeg Viktora i vrijeme zaista leti...
Slobodno možemo reći da je on sada jedan veoma dobar, zdrav i nemiran dječak koji plijeni pažnju svojim osmijesima...



Što se tiče kilaže, pretpostavljam da ima oko 5 kg. Riješili smo se vage i svakodnevnog vaganja, ne mogu reći da mi ne fali i da jedva čekam kontrolu da vidimo koja je tačna kilaža...
Uspostavili smo i da problem sa hormonima uopšte nije bio problem već neznanje i neiskustvo oko referentnih vrijednosti prijevremeno rođene djece. Što znači da se vrijednosti za djecu rođenu u terminu ne mogu odnositi i na prijevremeno rođenu djecu, posebno ispod 1200 grama na rođenju. 
Oftamološke kontrole u Beogradu su takođe završile, nakon ukupno šest kontrola kod dr Oros stanje je u redu i nastavljamo sa kontrolama u Banjoj Luci.
Još uvijek nismo počeli sa čvrstom hranom i sokićima iz prostog razloga što njegov probavi trakt još uvijek nije spreman iako ima šest mjeseci....znači hranimo se adaptiranom formulom Novalac 1 i čajevima od kamilice i koprive (prije dva mjeseca HMG mu je bio 93, a sadašnji 134, da li je od koprive i ružne Totheme znaćemo za dvije sedmice kad ponovimo nalaze, jer smo isključili lijek a nastavili sa čajem).



Lijep pozdrav do sljedećeg javljanja i novosti.

15. август 2013.

V mjesec

Juče nam je bio peti mjesec i mama se opet malo igrala sa fotografisanjem i smišljanjem raznoraznih pjesmica koje su meni zanimljive i samo se smješkam jer je ipak to moja mama, ma kako one zvučale. 
Ipak ih moramo dokumentovati da se jednog dana kad porastem mogu smijati....

 Vitamini, vitamini činite mi se jako fini,
Šarenih ste boja pa se množi mašta moja,
Ali kušaću vas tek sljedećeg ljeta, što ja prava šteta.

Inače sam veoma dobar dječak, navikao sam se da klopam na svaka tri sata i pojedem čak 90 ml u cugu kako inače moj tata kaže...Volim sve šarmirati mojim smješkom, ali nekako mi je najmilije da ga uputim svom Filipu jer me on toliko zasmijava svojim glupostima da prosto pukneš od smijeha...Mama mi je previše nježna, ali joj uputim par smješkića...a tata...joj, tata je ogroman čovjek, kada me u nebesa digne kao neku junačinu, prvo se strašno prepadnem, ali onda mu se nasmijem da me pusti..
I tako...dan za danom rastem. Prije tačno mjesec dana sam imao 3360 grama a sada čitavih 4400 grama i moja doktorica kaže da je jako zadovoljna sa mnom, a kad ona to kaže onda je to tako. Zdrav sam, što je veoma bitno zar ne? I mama me i dalje svaki dan maltretira nekim silnim vježbicama. Te glava, te noge...da, da čak mi i nožne prste dira što je prosto nenormalno za moj pojam...Bunim se, ali je ona jako naporna, kao i svaka mama. A šta da radim, prepustim se, pokušavam ja da se dernjam iz sveg glasa, ali ne pomaže, šta da vam drugo kažem.
Odoh sada...malo sam ogladnio.
Sve vas lijepo pozdravljam...
Viktor.



22. јул 2013.

Ja sam ponosna majka jednog veoma hrabrog dječaka....
Danas smo radili Synactenski test vezan za provjeru hormona i njihovog disbalansa. Mogu reći da nimalo nije jednostavan za malo dijete kao što je Viktor, prije svega što ne smije jesti dva sata prije i tokom testa koji traje sat i po. Kroz braunilu na glavi su mu vadili krv na svakih pola sata...
Ali Bogu hvala, po ko zna koji put, sa nalazima je sve u redu....pa ima li ko srećniji od mene u ovom trenutku...
I da, Viktor savršeno čuje...da,da i strogo mirovanje od 45 minuta smo izdržali na screaningu sluha....
Sada nam preostaje motoričko vježbanje i redovne oftamološke kontrole...idemo dalje.


19. јул 2013.

Strah

Opet se pojavila nova verzija čudnovatog straha koji me neprestano prati protekla 4 mjeseca. Dovoljna je neka nova riječ, neka nova gesta čak i potpunog stranca da se strah pojavi...Ovaj put to je prosta rečenica "izvući će se on"...Rečeno u ovom vremenskom obliku budi nove strepnje i strahove, jer se taman počneš navikavati i prihvatati stanje "izvukao se"...kad opet paf...padneš poput tek kupljenog sladoleda nespretnom djetetu.
Jednostavno ljudi kod nas vole da zapitkuju, iako te prvi a možda i poslednji put vide u životu...
Pitam se, a zašto da objašnjavam da je moje dijete tako sičućno, a ima 4 mjeseca i da posmatram te njihove sažaljeničko-začuđene poglede...da li da budem gruba i samo se okrenem (ovu nedoumicu još nisam razriješila)...i stvorila sam si paranoju od ljudi...Šetnja mi se pretvorila samo u poznatom okruženju gdje svi moju priču dobro znaju i pitanja ne postavljaju, a pogledi im lutaju negdje drugdje jer je moja priča ispričana već nekoliko puta...
Ne želim poglede, ne želim pitanja o tome da li moje dijete ima neki zdravstveni problem...ne želim začuđene poglede kad izvadim dijete iz kolica da ga smirim...Paranoja ili ne...ali strah je opet prisutan.
Vrijeme će učiniti svoje...


4 mjeseca i 5 dana i 3490 grama



 

14. јул 2013.

IV mjesec

Četvrti mjesec i 3360 grama (III mjesec 2300)
Ovaj put malo današnjih fotografija...





Lijep pozdrav...

11. јул 2013.

Lekcija br.1

Bez obzira u kakvoj situaciji se nalazili, bez obzira bilo grozno ili bilo dobro, u redu je očajavati, ali ne zaboraviti na sve divne i dobre životne stvari koje se dešavaju.
Ovo je lekcija br. 1 koju smo naučili i vrlo bitna. 
Vratismo se iz Beograda, kontrola vida jednom mjesečno do njegove navršene godine. Uh, čim su mi to pomenuli odmah sam počela očajavati...Pa ko će svaki mjesec ići...pomislih na probleme oko slobodnih dana, finansije i ostalo što ti padne pamet dok ti ne škljocne ono dobro: "čuj Jelena, bitno je da je Viktoru spašen vid, zar ne"?

Mamin srcoliki osmijeh

09. јул 2013.

Prva hospitalizacija

Susret sa prvom povišenom temperaturom i trenutna hospitalizacija...Imam osjećaj da se nikada neću moći opustiti i da ću svakodnevno biti pod pritiskom i čudnim osjećajem.
Kod povišene temperature nedonoščeta nemate šta razmišljati i pokušavati skidati raznim medikamentima, već se odmah morate spakovati i pravac bolnica i detaljne pretrage. Ovo je zbilja jako stresno i nikada ne znate o čemu se radi.
Viktor je upravo prošao i izborio se sa prvom infekcijom, u pitanju je bila urinarna infekcija i hospitalizacija od 5 dana. Nakon samo malo više od mjesec dana boravka kući on se opet morao susresti da iglama, bockanjem, silnim antibioticima i medicinskim osobljem....a i ja zajedno s njim. 24 sata sam ga držala sa rukice da ne bi slučajno otkinuo braunilu koja mu je bila zakačena na glavi putem koje je primao infuziju(jer mi je sestra rekla "ne dao Bog da ju skine", a znate kako te riječi jednoj majci odzvanjaju)...Odahnula sam kada je sestra premjestila istu na desnu ruku...
Opet sam ogorčena odnosom medicinskog osoblja...najviše kod toga što ti ništa ne govore, ne daju ti pristup nalazima..moraš da "ih loviš" po hodnicima i tada opet ništa ne znaš...Sve rečeno u šiframa i frazama da te totalno zbune i ostaneš bez riječi...Svjesna sam činjenice da jedino oni mogu mom djetetu pomoći, ali dajte malo humanosti prema roditelju koji svom djetetu želi pružiti najbolju moguću skrb(uzevši u obzir kolika sredstva izdvajamo)...
Sutra krećemo put Beograda, na još jedan oftamološki pregled ali i...
Pregled ili kontrola ili vađenje nalaza ili nešto treće na Institutu za majku i dijete u Beogradu. Namjerno sam ovo napisala jer ne znam šta sutra trebamo i gdje trebamo i koga da tražimo. Znači na nama je da se pojavimo sa djetetom u ovom stanju i kažemo "evo mi se pojavili"....iako nam doktori govore "zvali smo, dogovorili smo, treba vam ovakva uputnica, pa onakva, pa ovi papiri, pa oni papiri"....sve rečeno a ništa razumljivo.
Uglavnom mi smo izgubljeni u vremenu i prostoru....i najviše bih voljela kada bi roditelju dali odriješene ruke da sam organizuje i dogovori preglede, ali ne...





28. јун 2013.

Vjerovanje

Kao što obećah javljam se sa informacijama, no ne znam šta bih napisala...
U suštini sam ljuta i bijesna, ali ne znam na koga i imam li pravo!? 
Jednostavno nemaju iskustva sa ovim malim i nezrelim bićima, ne znaju kako da im se postave, kako da ih posmatraju....ne postoje ni referentne vrijednosti (kod nas...kada bi se neko malo više bavio možda bi i saznao)...
Statistike govore da se djece ispod 1000 grama, znači sa ekstremno malom težinom rodi oko 7 na godinu(KC Banja Luka), koliko ih preživi ne znam...

Za fizijatra nemam šta da napišem, na pregledu smo bili u Zavodu M. Zotović, određene su nam vježbe i rehabilitacija te će tek nakon toga da utvrde stanje...definitvno ne znaju kako se prematurusi ponašaju, kako da ih posmatraju, da li da prate korigovane mjesece ili nešto drugo....
Od sljedeće sedmice nas dvoje krećemo na terapije i vježbe sa nadom da će prava i stručna osoba biti zadužena za njega. Vrijeme će pokazati.

Viktor od rođenja ima odstupanja u hormonskim nalazima nadbubrežne žlijezde...ali pošto je ekstremno nezreo, naravno referentne vrijednosti ne postoje i ne znamo da li  će mu postaviti dijagnozu (o kojoj ću kasnije pisati) ili ne...
Opet smo upućeni za Beograd kod Dr Dragana Zdravkovića, specijaliste za ovakve probleme i iskreno se nadam da ćemo dobiti dobre savjete, upute i terapije.

Veoma je teško naći se u ovakvoj poziciji, ključni faktor u odlučivanju smo moj suprug i ja. Stalno se preispitujemo da li dobre odluke donosimo, koga da poslušamo i koga da ignorišemo. Kako da se borimo sa papirologijom i na koji način prebroditi ovo sve...

Preostaje nam samo opet strpljenje i vjera u naše dijete...


 


26. јун 2013.

Prva posjeta drugarice sa kojom se zajedno borio za život,
...u muci i strepnji, ali i sreći i veselju....



Lijep pozdrav i javljamo se za vikend sa novim informacijama.
Posjećujemo fizijatra i endokrinologa
Poželite nam sreću...

19. јун 2013.

Bliži se termin mog poroda, a ja već imam dijete od 3 mjeseca i 5 dana....čudnovate zgode čudnovatnog Viktora.
Mnogo smo razmišljali(kao i za sve ostalo) da li da ga izvodimo u kratku šetnju, no kada smo pomenuli "pa on je već 3 puta bio u Beogradu" brzo smo odlučili da uživamo u sunčanim jutrima i mirisu opuštajuće kafe i mogu vam reći da uživa, kao i mi.
Juče smo obavili i kardiološku kontrolu...neopisive sreće kada je doktor nakon onih svih silnih aparata i pretraga rekao "pa ja nisam očekivao ovakvo savršeno stanje djeteta koje je rođeno u toj sedmici i imalo takve probleme"...Uh...pa da poletiš od zadovoljstva.
Idemo i dalje korak po korak...stvarno smo postali hrabri i shvatili da je u strpljenju spas...tužno je što čovjeku treba udarac da shvati šta je suština života i šta treba da uradi da se održi i pobjedi sve češće nepravde.
I imamo 2430 grama...te jake grčeve...
Išao bih na more

Lijep pozdrav...

10. јун 2013.

Obavljena prva kontrola

Danas smo bili na prvoj kontroli nakon izlaska iz bolnice, opet uz neizvjesnost i paniku, ali sve je prošlo u najboljem redu. Malo smo se uplašili zbog laboratorijskog nalaza hemoglobina od 88 ali prema mišljenju doktorice ništa alarmantno uzevši u obzir šta je Viktor sve preživjeo i prošao. Što se tiče gramaže sada smo na 2210 i odlično napredujemo, srećan i zadovoljan..."školski" je bio komentar doktorice Novaković.
Kad imate ovako malo i osjetljivo dijete posmatrate ga sa svih mogućih aspekata kao roditelj, na svaku čudnovatu zgodu ili nezgodu sa strahom odreagujete. E pa tako je nas uplašilo i njegovo nereagovanje na zvukove, bilo jače ili slabije, ali doktorica smatra da su strahovi neopravdani. Za kontrolu sluha je još veoma rano, tako da ćemo naše strahove tek otkloniti kada se uradi skrining sluha(za neka dva mjeseca), a mama će do tada stalno lupkati, pljeskati i zviždati...
I doktorica mi je predložila jedan zanimljiv prijedlog, da zajedničkim snagama pokrenomo "Klub roditelja nedonoščadi" na nivou Republike Srpske. Hm, ideja je zbilja dobra, vjerujem da bi mnogo pomoglo roditeljima koji se nalaze u ovakvoj životnoj priči...no vrijeme je pred nama. 
Idemo dalje...slijedi kontrola vida u Beogradu, kardiologa, moramo uraditi hormonske nalaze za nadbubrežnu žlijezdu i mnogo toga...ali bitno je da sve držimo "pod kontrolom"....
Lijep pozdrav....





06. јун 2013.

Uživanje u životu

Danas smo se vagali i imamo 2160 grama, jako lijepo iznenađenje za mamu, što govori da mu je lijepo i da uživa...
Na samom početku smo imali problema sa stolicom, baš se patio, ali izveli smo eksperiment sa vodom, kupovnom  i jeah...uspjeli smo dobiti zlatno-kašasto-smrdljivo :) niko srećniji od mene. I dalje se hranimo formulom svaka tri sata po otprilike 60 ml uz neizostavnu kamilicu da malo smirimo grčiće.

Prosto uživamo u svakom trenutku... i puno vas pozdravljamo.



04. јун 2013.

Nakon 77 dana u svom domu

Nakon 77 dana boravka na Odjeljenju za intezivnu njegu u Banjoj Luci, došao je trenutak kada smo konačno ostvarili svoj san i naše je zdravo nedonošeno dijete došlo kući nakon dugog vremena strahova i neizvjesnosti.

30.5.2013. je dan kojeg ćemo se uvijek rado sjećati i naravno na neki način obilježavati i zahvaljivati Bogu...



I narednih dana, mjeseci...od nas se opet očekuje strpljenje. Očekuju nas brojne pretrage, kontrole i obilasci ljekara, ali sada smo zajedno, a tako ćemo i uspjeti.

27. мај 2013.

Srijeda

"Strpljenje je kretati se bez žurbe ka cilju sve dok se željeni rezultat sam od sebe ne ostvari".

 

Prosto ne mogu da opišem i dočaram osjećaj koji se trenutno zbiva u mom tijelu i duši...Nakon 74 dana i isto toliko razgovara sa doktoricom Novaković koji su uvijek bili vezani za Viktorovo stanje ja sam čula "majko, u srijedu idete kući sa svojim borcem"...
Jednostavno su svi moji pokreti i riječi bili van kontrole...sve što mi je rekla ja kroz maglu pamtim, samo te njene riječi još uvijek odzvanjaju...Da li plakati od sreće, da li smijati, da li da ju zagrlim ili da budem mirna...uopšte nemam pojma kako sam se ponašala.
Danas, 27.5.2013. imamo 1890 grama i spremamo se za srijedu, još jednu kontrolu u Beogradu i idemo tati i bratu.

Hvala svima...
Hvala doktorici Novaković koja je sa svojim znanjem i instiktima pomogla Viktoru u njegovim najtežim trenucima...
doktoru Konjeviću posebno što je bio uz njega 22.3.2013.
 i doktorici Barbari na posebnoj podršci...
Hvala sestrama sa odjeljenja intenzivne njege koje su nadubljim osjećajima pristupile njezi i oporavku mog djeteta...(Jelena, Dubravka, Biljana, Staša, Snježa, Tea, Milijana, Mirjana....ako sam nekoga izostavila izvinjavam se)...
Hvala mom dragom i brižnom suprugu jer bez njegove podrške sve bi bilo puno teže...
Hvala mojim dragim "grupašicama" koje su mi bile najveća podrška od samog početka moje agonije...
Hvala svim dragim prijateljima koji su bili uz nas...






 

26. мај 2013.

Zanimljiva priča



Moram sa vama podijeliti priču koja je ostavila dubok trag u mojim mislima. Nekoliko puta sam je pročitala i zbilja krije nešto posebno...
Ovako glasi...

Da li ste se ikad zapitali kako su izabrane majke prijevremeno rođenima? 
  
Nekako, zamišljam Boga kako lebdi nad zemljom, birajući ih među svojim instrumentima za širenje vjere sa velikom pažnjom. 
Dok posmatra, daje instrukcije anđelima da prave beleške u veliku knjigu.
Beth Amsrstomg, sin, krsna slava Matej.
Marjorie Forest, ćerka, krsna slava,Selija.
Carrie Rutledge, blizanci.Svetac ... dajte joj Zerarda. On je puno psovao.
Na kraju, da ime anđelu, nasmješi se i kaže, njoj dajte prijevremeno rođeno dijete.

Anđeo je radoznao: “Zašto baš njoj? Tako je srećna.”
“Upravo zato”, kaže Bog.
“Da li bih mogao dati prijevremeno rođeno dijete majci koja ne zna da se smije? To bi bilo okrutno”.
“Ali da li ima strpljenja?” Pita anđeo.
“Ne želim da ima previše strpljenja jer bi se utopila u samosažaljenje i očaj. Kad šok i ozlojeđenost izblijede,ona će uspjeti”.

Posmatrao sam je danas.
Ona ima taj osjećaj samostalnosti, koji je tako rijedak a tako potreban u majkama.
Vidiš, dijete će joj dati svijet za sebe.
 Ona će morati da preživi u tom svom svijetu i to neće biti lako.

“Ali Gospodaru, mislim da ona čak i ne vjeruje u tebe”.
Bog se smiješi: “Nema veze, to mogu da promijenim”.
Ona je perfektna I ima sasvim dovoljno sebičnosti.
Anđeo se iznenadio: “sebičnosti? Ali zar je to vrlina?”
Bog klima glavom.
“Ako ne može da razdvoji sebe od djeteta nikad neće preživjeti.

Da, to je žena koju ću blagosloviti sa nečim malo manjim od perfektnog.”
Nikad neće riječ uzeti zdravo za gotovo.
Nikad neće posmatrati ni jedan korak kao nešto obično.
Kad joj dijete prvi put bude reklo "Mama" prisustvovaće čudu i ona će to znati.
Ja ću joj dozvoliti da vidi stvari koje ja vidim, neznanje,okrutnost i predrasude i dopustiću  joj da se uzdigne iznad njih.
Nikad neće biti sama.
Biću pored nje svaki sekund, svakog dana njenog života jer ona radi moj posao kao da je pored mene ovdje.
"A šta je sa njenim svecem (krsnom slavom)?" pita anđeo, podižući olovku u nebo.
Bog se nasmješio.
"Ogledalo će biti dovoljno".

 Izvor originalnog teksta:


23. мај 2013.

Šarene kapice

Počeli smo i da se modiramo...preslatke vunene kapice za prematuruse...
Prosto sam morala da podijelim ove slike sa vama jer su prekrasni.

Od juče nismo u inkubatoru, pretpostavljala sam da će prvo u tople krevetiće, ali oni su odmah prebačeni u normalan krevet...da li je tako trebalo, to ćemo tek vidjeti.
Na Institutu za Neonatologiju u Beogradu juče je primio Avastin, dijagnostifikovan mu je ROP3+, zona 1 i sada opet očekujemo kontrolu da vidimo da li se počelo povlačiti, odnosno da li terapija djeluje. 
Ali borac kakav je Viktor će i ovo uspješno "preskočiti"...

23.5.2013. 1760 grama

Ivana(rođena 11.3. u 28 nedelji)  i Viktor

Oluje potiču stabla na dublje ukorjenivanje.

George Herbert



22. мај 2013.

Neprocjenjivo

“Koliko bi očiju trebao imati čovjek da opazi sreću koja ga okružuje?” 

William Shakespeare

 

Sve ovo što nam se dešava u posljednja dva mjeseca je kao po filmskom scenariju, nestvarno, ali moraš da odigraš ulogu...
Nijedan dan koji je osvanuo nismo znali šta nas očekuje, naučili smo da se ne smijemo predugo radovati ni predugo tugovati...ali zabrinutost je stalno pristutna. 
Upravo u ovom momentu Viktor putuje za Beograd, intervenciju će izvršiti Prof.dr Ana Oros - spec. oftalmolog...ovaj osjećaj neizvjesnosti se uopšte ne može opisati rječima tako da ne želim ni da pokušavam, prepustiću se samo razmišljanju i iščekivanju rezultata...

I kao što sam rekla nikada ne znaš šta te čeka, mene je juče iznenadio prvi kontakt sa sinom nakon 68 dana...ah, tek ovaj osjećaj se ne može dočarati...
...neprocjenjivo blago poljubiti tu malu hrabru glavicu...



 

...68 dan života sa 1720 grama...