Srijeda

"Strpljenje je kretati se bez žurbe ka cilju sve dok se željeni rezultat sam od sebe ne ostvari".

 

Prosto ne mogu da opišem i dočaram osjećaj koji se trenutno zbiva u mom tijelu i duši...Nakon 74 dana i isto toliko razgovara sa doktoricom Novaković koji su uvijek bili vezani za Viktorovo stanje ja sam čula "majko, u srijedu idete kući sa svojim borcem"...

Jednostavno su svi moji pokreti i riječi bili van kontrole...sve što mi je rekla ja kroz maglu pamtim, samo te njene riječi još uvijek odzvanjaju...Da li plakati od sreće, da li smijati, da li da ju zagrlim ili da budem mirna...uopšte nemam pojma kako sam se ponašala.

Danas, 27.5.2013. imamo 1890 grama i spremamo se za srijedu, još jednu kontrolu u Beogradu i idemo tati i bratu.

Hvala svima...

Hvala doktorici Novaković koja je sa svojim znanjem i instiktima pomogla Viktoru u njegovim najtežim trenucima...

doktoru Konjeviću posebno što je bio uz njega 22.3.2013.

 i doktorici Barbari na posebnoj podršci...

Hvala sestrama sa odjeljenja intenzivne njege koje su nadubljim osjećajima pristupile njezi i oporavku mog djeteta...(Jelena, Dubravka, Biljana, Staša, Snježa, Tea, Milijana, Mirjana....ako sam nekoga izostavila izvinjavam se)...

Hvala mom dragom i brižnom suprugu jer bez njegove podrške sve bi bilo puno teže...

Hvala mojim dragim "grupašicama" koje su mi bile najveća podrška od samog početka moje agonije...

Hvala svim dragim prijateljima koji su bili uz nas...